U fokusu: edukatori u oblasti medijske pismenosti
Pitali smo 53 edukatora u oblasti medijske pismenosti iz 6 zemalja kakve izazove imaju i koji su im saveti za unapređenje nastave. Da li vas zanimaju njihovu odgovori?
Materijali u okviru projekta „Pixel Media” razvijaju se uzimajući u obzir mišljenje edukatora kako bi se osiguralo da mogu biti lako upotrebljeni u praksi. Pre nego što krenemo u diskusiju o rezultatima, hajde da damo kontekst.
Fokus grupa ili detaljan grupni intervju je jedna od najčešće korišćenih metoda u društvenim naukama i definiše se kao „istraživački alat zasnovan na strukturisanoj i fokusiranoj diskusiji sa malom grupom ljudi, koju vodi moderator radi dobijanja kvalitativnih podataka uz potrebu pitanja otvorenog tipa” (Al-Ababneh, 2018). Fokus grupe se često koriste da bi se dobio detaljniji uvid na određenu temu u kontrolisanom okruženju, što je upravo ono što čega smo i mi koristili ovaj alat.
Ova tehnika se počela češće upotrebljavati posle Drugog svetskog rata i veruje se da je potekla iz Centra za radio istraživanja na Univerzitetu Kolumbija 1941. godine, gde je Robert Merton sprovodio studije da bi procenio reakcije publike na radijske programe (Stewart, D. W., & Shamdasani, P. N., 1990). Od tada, fokus grupe postale su standardni alat za prikupljanje kvalitativnih podataka u različitim poljima istraživanja, uključujući obrazovanje. Tokom 2025. godine, u okviru projekta „Pixel Media”, koristili smo ovu metodu da bismo bolje shvatili potrebe edukatora – pre svega u kontekstu medijske pismenosti.
Svaki od partnera na projektu „Pixel Media” sproveo je svoju fokus grupu sa edukatorima između aprila i juna 2025. godine:
– YuzuPulse (Turkoan, Francuska),
– Odsek za obrazovne studije „G. M. Bertin”, Univerzitet u Bolonji (Bolonja, Italija),
– Fondacija za preduzetništvo, kulturu i obrazovanje (Sofija, Bugarska),
– LogoPsyCom SCS (Mons, Belgija),
– Omladinski savez udruženja OPENS (Novi Sad, Srbija),
– RINOVA (Malaga, Španija).
Svih šest fokus grupa pratilo je delimično strukturisani upitnik i uključilo predavače sa iskustvom u nastavi medijske pismenosti, građanskog vaspitanja, integraciji tehnologija ili povezanim predmetima (iz vladinih struktura, nevladinog sektora i trenere stručnjake).
Glavni cilj je bio da se edukatori stave u prvi plan i da se dobije bolji uvid u njihova opažanja i iskustvo kada je reč o nastavi u oblasti medijske pismenosti. Interaktivna priroda fokus grupe podstakla je učesnike da se nadovezuju jedni drugima na ideje, što je dovelo do boljeg razumevanja izazova u obrazovanju kao i do zajedničkog rada na mogućim rešenjima za te izazove. Takav pristup nam je omogućio da prepoznamo potrebe i edukatora i učenika na osnovu povratnih informacija koje su dali edukatori.
Digitalno okruženje je prepoznato kao prioritet sa obe strane. Zbog toga su izazovi poput generacijskog jaza i protoka informacija prepoznati i od strane nastavnika i od strane učenika.

Tabela iznad ne opisuje samo generacijski jaz, već ističe i potrebu za prilagođavanjem koja će za rezultat imati promene u sistemu obrazovanja, nastavnom planu i programu, obrazovnim metodama i ustaljenim ulogama nastavnika i učenika. To je dugačak proces, ali rad u tom smeru će obezbediti da se holistički pristup medijskoj pismenosti prepozna i na državnom nivou.
Uvođenje video-igara u školsku praksu je već prisutno. Na taj način, učenje zasnovano na igrama razvija širok spektar veština koje idu dalje od prostog pamćenja, kao što je rešavanje problema, saradnja i upotreba tehnologije. Potrebno premostiti jaz između generacija i razvijati zajedničko znanje. Nastavnici treba da promisle o svojim obrazovnim metodama i procesima učenja tako što će koristiti efikasne i zanimljive hibridne strategije za podučavanje.
Različiti medijski ekosistemi, uključujući alate za veštačku inteligenciju i društvene mreže, okružuju učenike i treba im više informacija o tome kako da se snalaze u takvoj sredini i donesu dobre odluke. Zbog toga je važno mišljenje stručnjaka i edukatora. Ključna tačka je da to znanje ne treba da poseduje samo jedna osoba, odnosno edukator. Savremeno okruženje zahteva prostor za aktivno učešće svih, a simulacije, scenariji zasnovani na igrama, video-igre, diskusije i zajednički rad na projektu su poželjni načini da se to učešće ostvari. Zadatak edukatora je da kreiraju okruženje u kojem se kroz igru istražuju važne teme i razvijaju društvene, analitičke i kreativne veštine. Učenici su više zainteresovani za to kako dobijaju informacije. Brz način života donosi sa sobom informacijsku anksioznost, a sposobnost da se filtrira, analizira, proveri i jasno razume kontekst je ključna. Podsticanje kritičkog načina razmišljanja i primene znanja, kao što su to pokazale fokus grupe, može da zainteresuje i motiviše mlade.
Reference:
Al‑Ababneh, M. (2018). Focus groups. 10.4135/9781506307633.n331. https://www.researchgate.net/publication/325181613_Focus_Groups
Stewart, D. W., & Shamdasani, P. N. (1990). Focus groups: Theory and practice. Sage Publications.
Manzano, A. (2022). Conducting focus groups in realist evaluation. Evaluation, 28(4), 564–583. https://doi.org/10.1177/13563890221124637
Zbirni izveštaj za fokus grupe partnera na projektu „Pixel Media”, (april – jun 2025).